Kemijska svojstva stakla su vrlo stabilna

Kemijska svojstva stakla su vrlo stabilna. Većina jakih kiselina i baza u laboratoriju se čuva u staklenim bocama. Stakleno posuđe također je najčešće korišten reakcijski spremnik. Neće reagirati s većinom kiselina i baza u neekstremnim uvjetima reakcije, tako da je sigurnije koristiti u svakodnevnom životu. Nakon što je staklo neko vrijeme korišteno, doista se mogu pojaviti bijeli kristali, ali nije riječ o reakciji stakla i ugljičnog dioksida, već je lokalna voda pretvrda, naslage soli, odnosno kamenca, ispiraju se. Kad sam živio u Njemačkoj, lokalna voda iz slavine bila je vrlo tvrda, a da ne spominjem dugotrajnu upotrebu, nakon što se izlije čaša vode, staklo će biti bijelo. Ozbiljno raspravite mogućnost kiselinsko-baznih reakcija između stakla i (osim fluorovodične kiseline). To jest, glavni dio stakla, SiO2, reagira s lužinom u vrlo malim količinama i stvara želatinozne silikate. Zbog toga se boce s lužinom ne koriste čepovima od brušenog stakla, a osnovne birete ne koriste staklo. Međutim, bireta se sada općenito koristi od teflona, ​​također ne treba tip kiselinske baze. Konačno, staklena čaša za vodu može se koristiti dugo vremena i vrlo je sigurna.